Dunavska

DUNAVSKA 2

Pod ovim brojem se vode dve spratne kuće.

Prva kuća (1.) je manja i užeg fronta, osnove nepravilnog trapeza, jer je kuća osnovom i ukupnim korpusom prilagođena staroj uličnoj matrici, u stilu klasicizma. Godina gradnje nije poznata ali se smatra, na osnovu stilskih karakteristika objekta, da je vreme gradnje odgovara prvoj polovini XIX veka. 

U Buni je, kao svim kućama u Dunavskoj, krov izgoreo a sprat znatno oštećen, pa je današnji oblik dobila u Velikoj obnovi početkom 1850-ih. 
Na planu grada iz 1745. na mestima obe kuće vidimo objekte bez dvorišnog krila.

Druga (2.) je znatno veća, poligonalne osnove, sa blagim prelomom ulične fasade, jer je kuća osnovom i ukupnim korpusom prilagođena staroj uličnoj matrici. Izgrađena krajem XVIII ili Početkom XIX veka, a takođe je znatno oštećena u Buni, 1849. godine. Obnovljena je 1852. po projektu Georga Molnara, za vlasnika Aleksandra Milića. Na fasadnom zidu je uzidano đule iz bombardovanja grada u Buni 1849. 

Kuća je rekonstruisana 1925.godine, a dvorišno krilo je delimično srušeno 1948.

Početkom XX veka pripada porodici Lazara Dunđerskog, a kasnije, 1938.godine, Gedeonu
Dunđerskom. Posle rata se, kao vlasnik, pominje Milan Popović.

Prva kuća (1.) nosi stilske odlike klasicizma, sa tri otvora u prizemlju i četiri na spratu. Otvori u prizemlju su arhitravne konstrukcije u plitkom malterskom ramu, nadvišeni plitkom plastikom u segmentno završenom i sa završcem.

Na spratu su prozori u profilisanom malterskom ramu nadvišeni arhitravnim frontonima, po donjoj ivici povezani solbankom, a ispod sa pravougaonim ramom u prapetnom polju.

Druga kuća (2.) nosi odlike prelaznog stila iz baroka u klasicizam. Fasada ima plitak rizalit koji naglašava središnji prozor na fasadi i blagi prelom nakon trećeg prozora. Na vertikali trećeg prozora sa suprotnog kraja nalazi se lučno završen kolski ulaz od prirodnog kamena.

U prizemlju su uglavnom očuvani klasični otvori lokala, sa drvenim kapcima, nepravilno raspoređeni. Otvori lokala su arhitravno završeni u jednostavnim plitkim malterskim ramovima. 

Na spratu je trineast otvora prozora u plitkim malterskim ramovima, nadvišeni arhitravnim frontonima. Prozor na rizalitu je bogato dekorisan sa vencima koji se spuštaju sa arhitravog frontona, a ispod na parapetnom polju sa geometrijskim ukrasima, flankiran plitkim pilastrima.

Fasadno platno je ravno malterisano, osim oko trećeg prozora sa svake strane, gde je horizontalno fugirano, a završava se profilisanim potkrovnim vencem.

Na fotografiji Dunavske ulice u velikoj poplavi 1876. vidi se fasada, koja je veoma slična današnjoj, osim što su na prvoj kući (1.) malterski ramovi pavougaoni, bez segmentnog završetka.

Na narednoj fotografiji Dunavske ulice u velikoj poplavi 1876. mnogo bolje se vidi deo fasade oko kapije.

Fasada se vidi i na fotografiji iz 1880-ih, i nema značajnijih promena.

Na fotografiji nastaloj oko 1912. vidi se veliki napis iznad lokala celom širinom prve kuće.

Sledeća fotografija je iz 1992. godine, nakon rekonstrukcije svih kuća u Dunavskoj početkom 80-ih. Fasada prve kuće je veoma slična današnjoj.

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada (V.M. 82/24, 1992.)

Sledeća fotografija je takođe iz 1992. godine. Fasada druge kuće do blagog preloma fasade bila je okrečena u različitu boju od ostatka objekta, pa je to stavaralo utisak posebne kuće.

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada (V.M. 82/25, 1992.)

Fotografija dela fasade druge kuće do blagog preloma fasade, iz 1995, slična izgledu na fotografiji iz 1992:

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada (O.Z. 38/8, 1995.)

Fotografija središnjeg dela fasade druge kuće od blagog preloma fasade, iz 1995, takođe je slična izgledu na fotografiji iz 1992:

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada (O.Z. 37/9, 1995.)

Sve prostorije u prizemlju su pod svodnim konstrukcijama tipa poluoblice i pruske kape, što može videti u lokalima, kao i na kolskom ulazu druge kuće:

Dvorišnom fasadom dominira komunikacioni balkon na plitkim svodovima sa profilisanim kamenim konzolama, sa ogradom od kovanog gvožđa. Zanimljiv detalj je i stara česma levo od kapije.

Krov uličnog dela prve kuće je na dve vode, pokriven novim biber crepom. Krov uličnog dela druge kuće je na dve vode, a kratka dvorišna krila krovom na jednu vodu. Ulični deo pokriven je originalnim biber crepom, kao i dvorišno.

Realizaciju sajta pomogala je Gradska uprava za kulturu Novog Sada

Za realizaciju ovog sajta korišćeni su izvori i materijali Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada

STARO JEZGRO NOVOG SADA je proglaseno za kulturno dobro, odlukom o utvrđivanju za prostorno kulturno-istorijsku celinu – 05 br. 633-151/2008 od 17. januara 2008, „Sl. glasnik Republike Srbije“ br. 07/2008.