DUNAVSKA 29

Spratna kuća sa osnovom ćiriličnog slova „Г“. Izgrađena je 1904. godine, u stilu neobaroka, sa elementima secesije, za vlasnika Matildu Šoman. Početkom XX veka, u kući je smeštena kamenorezačka radnja i stovarište nadgrobnih spomenika Stevana Šomana.
Na planu grada iz 1745. na njenom mestu vidimo raniji objekat bez dvorišnih krila.
Prizemnu kuću sa osnovom ćiriličnog slova „Г“, koja se tu nalazila pre izgradnje ove palate, gradio je u velikoj obnovi 1852. baumajster Laurencije Fajhtner, za vlasnika Dimitrija Nedića.
Kuća na ovoj parceli bila je znatno oštećena u Buni, kao i sve druge kuće u Dunavskoj.
Sredinom 1930-ih bila je u vlasništvu Vlade Mikina, a 1968. unutrašnjost je adaptirana za potrebe Muzeja grada Novog Sada (poklon zbirka dr Branka Ilića).
Sačuvan je plan zgrade koji je izradio Franc Voruda, u Beču, u septembru 1903. za vlasnika Matildu Šoman:

Fasada je simetrična sa tri vertikale otvora. Središnju vertikalu čini, u prizemlju ulaz arhitravne konstrukcije, iznad koga je balkon sa masivnim volutastim konzolama, a na spratu velika polukružna balkonska vrata. U projekciji ove vertikale je i veća krivolinejna atika, a iza nje strmi mansardni krov pokriven eternit pločama.
Na bočnim vertikalama, u prizemlju su veliki polukružni prozori, a na spratu pravougaoni.

Na fotografiji Dunavske ulice u velikoj poplavi 1876. vidi se prizemna kuća na istoj parceli, sa ravnom atikom, sagrađena 1852. za vlasnika Dimitrija Nedića:

Fasada nove zgrade se može dobro videti na ovoj fotografiji nastaloj oko 1905. godine, ubrzo nakon gradnje.

Fasada se mnogo bolje vidi na narednoj slici otprilike iz istog perioda (između 1904. godine i 1910. kada je dovedena struja iz gradske centrale).

Sledeća fotografija je nakon uvođenja tramvaja, oko 1912. (Na slici se vidi tramvaj). Fasada je nepromenjena.

Ova fotografija je iz 1992. godine, nakon rekonstrukcije svih kuća u Dunavskoj početkom 80-ih. U prizemlju vidimo da je ulaz u lokal sa desne strane pretvoren u prozor.

Fotografija fasade 1995, slična izgledu na fotografiji iz 1992.

Zgrada ima dugačkolevo dvorišno krilo. Dvorišnom fasadom dominira komunikacioni balkon na plitkim svodovima, sa ogradom od kovanog gvožđa.
Krov uličnog dela kuće je na dve vode, sa većom krivolinejnom atikom, a iza nje je strmi mansardni krov pokriven eternit pločama. Krov dvorišnog krila je na jednu vodu. Ulični deo pokriven je novim biber crepom, baš kao i dvorišno krilo.


Realizaciju sajta pomogala je Gradska uprava za kulturu Novog Sada

Za realizaciju ovog sajta korišćeni su izvori i materijali Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada
STARO JEZGRO NOVOG SADA je proglaseno za kulturno dobro, odlukom o utvrđivanju za prostorno kulturno-istorijsku celinu – 05 br. 633-151/2008 od 17. januara 2008, „Sl. glasnik Republike Srbije“ br. 07/2008.