O ALMAŠKOJ ULICI
Svi stanovnici sela Almaša, koje se nalazilo na močvarnom zemljištu negde između današnjeg Temerina, Nadalja, Siriga i Srbobrana, su se preselili u Petrovaradinski šanac (današnji Novi Sad) na samom početku XVIII veka. Nastanili su se zajedno na tadašnjoj krajnjoj periferiji Petrovaradinskog šanca, na Suvoj gredi, iza zadnjih kuća kod velike bare. Oni su tokom 1718. godine na tom području obrazovali svoje naselje, koje je zbog bare dobilo naziv Podbara, a po stanovnicima, odnosno doseljenicima, iz sela Almaša, Almaški kraj. Podbara je bila siromašan kraj, a njeni stanovnici stanovali su u skromnim kućama napravljenim od pruća, oblepljenim blatom i pokrivenim trskom.
Na planu grada iz 1745. godine vidimo neobično krivudave ulice i natpis Almaški kraj. Vidimo i Almašku ulicu koja je i tada vodila do Alamške crkve, a oko crkve je bilo groblje, kao i oko svih ostalih crkava u gradu.
Krajem XVIII veka je na mestu crkve koju vidimo na planu grada iz 1745. godine, izgrađena nova i to najveća crkva u gradu, koja je osvećena 1797. godine. Ova crkva koja stoji i danas, je bila oštećena u bombardovanju 1849. godine, pa je krov tornja u obnovi dobio neobičan oblik i jedinstven oblik.
Almaška ulica nikada nije menjala ime, čak ni u okupaciji, pa je i po tome jedna od retkih ulica u gradu.