DUNAVSKA 12

Spratna kuća sa osnovom u obliku ćiriličnog slova «Г», izgrađena je u velikoj obnovi nakon Bune, 1852. godine, po planu baumajstera Georga Molanara, za vlasnika Egi Ludviga.
O izgledu pre Bune znamo jedino da je na planu grada iz 1745. na njenom mestu bio objekat bez dvorišnog krila.
Znatna obnova objekta izvedena je 1903. godine po projektu Antona Tikmajera, za tadašnjeg vlasnika Jozefa Singera – dvorskog fotografa crnogorskog kralja Nikole Petrovića.
Sačuvan je originalni projekat iz 1852, sa potpisom baumajstera Georga Molanara, na kome vidimo kolski ulaz sa leve strane, kao i da je veći deo dvorinog krila prizeman:

Kuća nosi stilske odlike klasicizma, mada sa izvesnim dodacima istorizma nakon obnove iz 1903. godine.
U ove dodatke istorizma možemo ubrojiti konstrukcije u prizemlju, konstrukcije otvora lokala, ogradu od kovanog gvožđa na balkonu i akroterije nad prozorskim otvorima.
U prizemlju je levo bio kolski ulaz, kao što smo videli na planu, čiji je levi deo danas pregrađen i pretvoren u lokal, a desni je ostao pešački prolaz.
U prizemlju su na rizalitima po dva otvora lokala, završena plitkim segmentnim lukom, u osi sa otvorima na spratu.
Na spratu se nalaze četiri otvora nadvišeni arhitravnim frontonima sa akroterijama.
Fasadno platno je u prizemlju ravno malterisano, a na spratu je obloženo klinker-opekom, i završava se potkrovnim vencem na nizu dekorativnih vitičastih konzola.
Na spratu je balkon u širini dva središnja otvora, sa ogradom od kovanog gvožđa, koja pripada eleentima fasade u stilu istoricizma.

Na fotografiji Dunavske ulice u velikoj poplavi 1876. vidi se fasada, u stilu klasicizma, bez balkona, kao i lučno završeni kolski ulaz i širok lučno završen otvor lokala.

Na narednoj fotografiji nastaloj oko 1900. godine, fasada se vidi mnogo bolje, sa dekorativnim elementima oko prozora na spratu vrlo sličnim onima koji su očuvani prvoj kući (1.) na broju 33.

Sledeća fotografija je nastala nakon rekonstrukcije iz 1903. Mnogo je sličnija današnjem izgledu na spratu, dok u prizemlju vidimo da je ponovo otvoren kolski ulaz, kao i veliki bogato dekorisani drveni portal izloga.

Na fotografiji iz 1906. vidimo da je fasada nepromenjena.

Fotografija nastala oko 1930. pokazuje nam da nije bilo značajnijih promena na fasadi, osim što se na atici sa balusterskim nizom više ne vidi grb kralja Nikole.

Sledeća fotografija je iz 1992. godine, nakon rekonstrukcije svih kuća u Dunavskoj početkom 80-ih, a fasada je veoma slična današnjem izgledu zgrade.

Na fotografiji fasade iz 1995. takođe nema značajnijih promena u odnosu na 1992.

Sve prostorije u prizemlju i kolski ulaz su pod svodnim konstrukcijama.
Dvorišna fasada je znatno izmenjena, a prizemnom delu dvorišnog krila je nadograđen sprat i potkrovlje. Sa dvoršne strane se vidi segmentno završeni otvor kolskog ulaza. U hodniku su očuvani delovi teraco pločica, verovatno iz vremena rekonstrukcije 1903. godine.

Krov uličnog dela obe kuće je na dve vode, a dvorišnih krila na jednu vodu. Krov je pokriven originalnim biber crepom.


Realizaciju sajta pomogala je Gradska uprava za kulturu Novog Sada

Za realizaciju ovog sajta korišćeni su izvori i materijali Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada
STARO JEZGRO NOVOG SADA je proglaseno za kulturno dobro, odlukom o utvrđivanju za prostorno kulturno-istorijsku celinu – 05 br. 633-151/2008 od 17. januara 2008, „Sl. glasnik Republike Srbije“ br. 07/2008.