FutoškaKa FutoškojKa Futoškoj i Železničkoj

FUTOŠKA 17 ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLA „MIHAJLO PUPIN“

Kompleks čine dve zgrade koje su nastajale u razmaku od decenije, a danas su funkcionalno povezane u jedinstvenu prosvetnu celinu.

Jedno od najmonumentalnijih prosvetnih zdanja u Novom Sadu, današnja Elektrotehnička škola „Mihajlo Pupin“, namenski je podignuto 1912. godine za potrebe Mađarske katoličke gimnazije.

Na istoj parceli se osamdesetih godina XIX veka nalazila prva Gradska bolnica, zidana po projektu Terj Molnara, ali je njena pozicija bila pomerena u sredinu placa.

Nova škola zauzela je veći deo raspoloživog zemljišta, dok je prostor između krila ostao namenjen dvorištu i đačkim sportskim aktivnostima.

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada B. muzej 3/36

Iz arhiva Zavoda za Zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada B.muzej 3/35

Ime projektanta nije sa sigurnošću utvrđeno. U literaturi se spominju Bela Peklo i Mikša Štrobl, autor originalnih skica za Jodnu banju, koji je 1912. godine podneo molbu Magistratu za uvid u projekat, ali sam plan nije sačuvan. Postoje pretpostavke da je Peklo izradio jednu varijantu ili da je bio zadužen samo za izvođenje.

Zgrada ima osnovu u obliku ćiriličnog slova „П“ sa dva dugačka krila.

Glavna ulična fasada komponovana je sa tri rizalita, od kojih je srednji dominantan, naglašen monumentalnim ulaznim portalom u rustično klesanom ramu.

Kompozicija sa sedamnaest osa otvora dodatno je akcentovana zidanim atikama i plitkom dekorativnom plastikom na parapetnim poljima.

Rizaliti su naglašeni pilastrima, a iznad centralnog dela krova uzdiže se moćna piramidalna kupola.

Unutrašnjost je oblikovana u funkciji školske ustanove – široki hodnici sa učionicama u nizu, središnje stepenište i vestibul sa stubovima i kapitelima.

Na fasadi dvorišnog rizalita posebno se izdvajaju bifore, moguće ukrašene vitražima, dok je nad ulaznim delom izvedeno potkrovlje sa bogato dekorisanim prozorskim poljima u štuko ornamentici.

Druga zgrada, u Školskoj ulici broj 4, sagrađena je 1921. godine kao namenski objekat Građevinske direkcije.

Projektovao ju je Juraj Nikolajevič Šreter, a gradio inženjer Konstantin Petrovič Parizo de la Valet.

Slobodnostojeća zgrada pravougaone osnove ima naglašen centralni deo glavne fasade i ugaone rizalite sa trougaonim zabatima i ovalnim otvorima.

Prostorna organizacija izvedena je sa prostorijama u nizu i širokim hodnicima, dok su vertikale fasada dodatno istaknute imitacijom kamenih kvadera.

Danas su ove dve zgrade povezane i čine kompleks Elektrotehničke škole „Mihajlo Pupin“, jednog od značajnih novosadskih prosvetnih centara.

Realizaciju sajta pomogala je Gradska uprava za kulturu Novog Sada

Za realizaciju ovog sajta korišćeni su izvori i materijali Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada

STARO JEZGRO NOVOG SADA je proglaseno za kulturno dobro, odlukom o utvrđivanju za prostorno kulturno-istorijsku celinu – 05 br. 633-151/2008 od 17. januara 2008, „Sl. glasnik Republike Srbije“ br. 07/2008.